Žena: Stegnulo?
Lidija Petrovna: Tko ste vi?
Žena: Ubijenko.
Lidija Petrovna: Kakva Ubijenko? Što je to - Ubijenko? Otkuda si se ti pojavila? Išla sam,
tebe nije bilo. Ja bih te vidjela. Odmah si se pojavila. (Uzmiče od Žene.) Otkuda si se
pojavila?
Žena: Odasvuda!
Lidija Petrovna (iznenada): Tuga nekakva!
Žena (likujući): Stegnulo! Stegnulo!
Lidija Petrovna: Što je to, što je sa mnom? Gdje je cesta, gdje je treća parcela? Gdje je
barem Aleksandar? Gdje je nestala cesta?
Žena: Otišla je.
Lidija Petrovna: Gdje je otišla? Što ti pričaš?
Žena: Iščeznula. Ona se umorila. Koliko po njoj hodaju?
Lidija Petrovna: Cesta... umorila se... (Sjedne na humak.) Prehladit ću bubrege. Pa, ovo ne
može biti! Ako idete negdje, svakako ćete doći. A ovo je polje beskonačno.
Žena: Ja ću te odvesti.
Lidija Petrovna: Zašto?
Žena: A onako. Dobro je ovdje! Slobodno! Uh!
Lidija Petrovna: Da stvarno, ovdje je dobro... Samo nekako... nenormalno dobro.
Žena: Provest ću te malo, ha?
Lidija Petrovna: Ostavi me na miru.
Žena: Ja ću samo malo. Dobro je ovdje. Svjetlo.
Lidija Petrovna: Ne, neka pošalju mlade ljude u krumpir. Oni nemaju pravo, na kraju
krajeva! Oni muče ljude.
Žena: Ja samo malo. Ja mučim samo malo, ha?
Lidija Petrovna: Kakva teška, luda, loša žena!
Žena (bijesno): Teta me zovi!
Lidija Petrovna: Ali zašto to?
Žena: Zvuči ljupko.
Lidija Petrovna: Ti vjerojatno misliš da si vještica? Vračara?
Žena: Ne ne, ne! Što ti je! Što ti je! Ne znam to.
Lidija Petrovna: Zašto se plašiš?
Žena (tugaljivo): Ja samo malo.
18
Do'stlaringiz bilan baham: |
