47th Croatian and 7th International Symposium on Agriculture. Opatija. Croatia

Food safety and quality management in agro-food production chain – situation in Croatia 
Section 2 . Agricultural Economics and Rural Sociology 
145
tehnološkom procesu proizvodnje hrane po metodologiji stabla odlučivanja (engl. Decision Tree) (Bryan, 
1996; Anon. 2008) i procjena rizika, odnosno opasnosti, provodi se na osnovi kvantitativnih pokazatelja 
(Hoostra i sur., 2001). Danas HACCP ima primjenu gotovo u svim područjima proizvodnje hrane i također u 
cjelokupnom poljoprivredno – prehrambenom proizvodnom lancu (Mortimore, 2001; Hartog, 2003; Sperber 
2005). HACCP također služi i kao osnovni alat kojim se povezuju svi dionici poljoprivredno -prehrambenog 
proizvodnog lanca, koji se mogu služiti i različitim sustavima upravljanja sigurnošću i kvalitetom hrane (slika 
2).
Jedna od najvažnijih karakteristika svakog poljoprivredno-prehrambenog proizvodnog lanca je osiguranje 
sljedivosti (engl. traceability) od proizvodnje poljoprivrednih sirovina (biljnog i životinjskog podrijetla) do 
finalnih prehrambenih proizvoda, koji završavaju na policama trgovina. To se postiže poštivanjem sedmog 
načela HACCP-a, odnosno uspostavom dokumentacijskog sustava i etiketiranjem partija sirovina, kao i iz 
njih proizvedenih prehrambenih proizvoda.
O značaju sljedivosti najbolje govore dva nedavna incidenta u Njemačkoj. Prvi se odnosi na kontaminaciju 
prehrambenih proizvoda dioksinom, a drugi, na ljetošnju kontaminaciju prvo povrća a onda i ostalih 
prehrambenih proizvoda mutiranim sojem bakterije Escherichiae coli. Iako je u prvom slučaju otkriveno da 
su jaja upotrjebljena za proizvodnju određenih prehrambenih proizvoda izvor kontaminacije dioksinom, 
zahvaljujući sljedivosti i adekvatnom dokumentacijskom sustavu, s njemačkih farmera skinuta je zakonska i 
materijalna odgovornost za nastalu štetu, jer je neprijeporno utvrđeno da je početni izvor kontaminacije 
dioksinom, stočna hrana upotrjebljena za ishranu nesilica. Naime, proizvođač stočne hrane je u proizvodnji 
hrane za nesilice, poradi ušteda, upotrijebio određene količine tehničke masti kao zamjenu za masnoće 
biljnog podrijetla. U drugom slučaju, događaji nisu imali tako sretan epilog. Naime, nakon prvih trovanja 
povrćem, konkretno povrtnim tikvicama proizvedenim u Španjolskoj, ustanovljeno je da na farmama 
španjolskih povrtlara nema izvora kontaminacije tom bakterijom, te da su sve partije povrća proizvedenog na 
tim farmama bile bakteriološki ispravne. Stoga je izvor kontaminacije bio definitivno u nekoj drugoj karici 
poljoprivredno-prehrambenog lanca. Bez obzira na sve istražne radnje i postupke, kao i pooštrene 
sigurnosne mjere u supermarketima i distributivnim centrima, zaredali su brojni slučajevi trovanja i smrtni 
slučajevi i to ne samo u Njemačkoj. Uslijedila je psihoza straha među potrošačima, što je rezultiralo 
drastičnim padom prodaje povrća u gotovo svim europskim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj. Iako su svi 
europski proizvođači povrća zabilježili ogromne financijske gubitke, uslijed pada narudžbi, posljedice za 
poljoprivredne proizvođače bile bi kud i kamo veće da nije postojao sustav nadzora nad higijenskom i 
zdravstvenom ispravnošću poljoprivrednih proizvoda kojim je omogućena sljedivost poljoprivrednih 
proizvoda i hrane, čime su izbjegnute sudske tužbe i odštetni zahtjevi.
Sustav upravljanja sigurnošću i kvalitetom poljoprivrednih proizvoda koji je dizajniran isključivo za potrebe 
poljoprivrednih proizvođača je GGAP ili Globalna dobra poljoprivredna praksa (Rukavina, 2011). GGAP 
kontrolira petnaest područja dobre poljoprivredne prakse. To su: 
1.
sljedivost proizvoda 
2.
čuvanje podataka 
3.
sortiment 
4.
povijest organizacije i parcele 
5.
upravljanje tlom i substratom 
6.
upotreba gnojiva 
7.
navodnjavanje 
8.
zaštita nasada 
9.
berba/žetva 
10.
tretman nakon berbe/žetve 
11.
zrganizacija otpada i recikliranje 
12.
zaštita zdravlja i sigurnosti radnika 
13.
zaštita okoliša 
14.
forma žalbe 
15.
unutrašnja revizija 

---