47th Croatian and 7th International Symposium on Agriculture. Opatija. Croatia

Danijel RUKAVINA, Josip TUTAVAC, Ingrid BAUMAN, Siniša SREČEC 
47th Croatian and 7th International Symposium on Agriculture 
146 
Sustav GGAP temelji se na 3 vrste dokumenata: 
1.
1. Opća pravila (General regulations) 
2.
2. Kontrolne točke i kriteriji usklađenosti (Control Points and Compliance Criteria) 
3.
3. Kontrola lista (Checklist) 
Prije provođenja postupka certifikacije, proizvođač (grupa proizvođača ili nositelj certifikacije) registriraju se 
kod certifikacijskog tijela odobrenog od GGAP-a. Kod registracije tj. prijave moraju se specificirati sve 
lokacije uzgoja neke poljoprivredne kulture i svi procesi (pakiranje, skladištenje, tretiranje proizvoda i dr.). 
Proizvođač (ili grupa proizvođača) moraju obaviti jednom godišnje internu samoprocjenu, nakon koje 
certifikacijsko tijelo, odnosno organizacija za provođenje certifikacije nekog proizvođača po GGAP sustavu
obavlja procjenu od strane certifikacijskog tijela.
Da bi se stekao GGAP certifikat svaka tvrtka tj. organizacija mora proći slijedeće standardne faze 
implementacije: 
1.
monitoring tvrtke i proizvođača 
2.
izrada GLOBALGAP priručnika 
3.
implementacija sustava na terenu uz edukaciju djelatnika tvrtke i proizvođača 
4.
interna kontrola (kontrola proizvođača i sustava upravljanja kvalitetom, QMS) 
5.
eksterna kontrola od certifikacijskog tijela 
6.
korektivne akcije i odluka o certificiranju 
Dva osnovna principa GGAP sustava su izoliranost i sljedivost GGAP poljoprivrednih proizvoda. Pod 
pojmom izoliranosti podrazumijeva se čitav niz preventivnih mjera i postupaka, u svim fazama proizvodnje, 
transporta, prerade/pakiranja i distribucije, koje se provode s ciljem da poljoprivredni proizvodi ili 
prehrambeni proizvodi, konkretno; svježa jaja, voće i povrće, proizvedeni po GGAP sustavu nipošto ne dođu 
u dodir s proizvodima koji nisu proizvedeni po GGAP sustavu. Pod pojmom sljedivosti podrazumijeva se 
označavanje posebnim identifikacijskim brojem svake proizvedene partije poljoprivrednog proizvoda, kako 
bi se mogao pratiti trag svakog poljoprivrednog proizvoda od polja do krajnjeg potrošača.
Implementacija GGAP sustava vezana je i s povećanjem troškova poslovanja, što je uobičajeno i kod 
uvođenja ostalih sustava upravljanja kvalitetom, sigurnošću i higijensko-zdravstvenom ispravnošću 
prehrambenih proizvoda (Hooker i sur., 2002). S tom činjenicom najteže se nose mali proizvođači (Taylor, 
2001). Međutim, prednost uvođenje GGAP sustava je u tome što se postupak implementacije i certifikacije 
može provoditi skupno, za veći broj poljoprivrednih proizvođača, koji su udruženi u zajedničku organizaciju, 
npr. zadrugu. Osim toga, u današnje vrijeme kada broj incidenata u prehrambenom lancu sve više raste, 
izuzetno je važno ostvariti i održati povjerenje potrošača, što u konačnici znači održivost proizvodnje i tvrtke 
(Jevšnik i sur., 2008). Kako je GGAP zasnovan na načelima HACCP-a, njegova implementacija 
podrazumijeva osnivanje HACCP team-a, odnosno radnog tijela unutar tvrtke koje će u suradnji s 
certifikacijskim tijelom vršiti implementaciju sustava. Takav sustav nerijetko na početku implementacije 
dovodi do određenih otpora zaposlenika i određene smetnje u komunikaciji (Azanza i sur., 2005), što se 
najbolje može primijetiti u slučajevima skupne implementacije i certifikacije većeg broja manjih proizvođača 
udruženih u jednu organizaciju. U takvom slučaju postoji i velika različitost u razini primijenjene 
agrotehnike, zootehnike, higijene i radnih navika. Percepcija zaposlenika i članova uprave glede koristi i 
poteškoća koje pričinja implementacija GGAP sustava prikazana je slijedećim dijagramom (slika 3). 
Iz dijagrama na slici 3, posve je razvidno da je implentacija GGAP sustava najviše odrazila na bolju 
usklađenost s propisima kao i na organizacijsku efikasnost. Učinak na poboljšanje komunikacije, povećanje 
prihoda i povećanje prodaje je osrednji. To je moguće objasniti činjenicom da je sustav implementiran u 
tvrtke tek nedavno (od 2006, odnosno 2007. godine). Međutim, implementacija GGAP sustava svakako je 
doprinijela održivosti tvrtke, jer većina velikih distributera hrane (megalanaca) uvjetuje svojim dobavljačima, 
u okviru audita dobavljača, GGAP certifikat. Valja napomenuti da se s percepcijama zaposlenika i 
menadžmenta dviju organizacija koje su implementirale GGAP sustav, podudaraju i očekivanja proizvođača 
koji planiraju skupnu akreditaciju proizvodnje malih proizvođača objedinjenih u zadrugu (Rukavina, 2011). 

---