47th Croatian and 7th International Symposium on Agriculture. Opatija. Croatia

Danijel RUKAVINA, Josip TUTAVAC, Ingrid BAUMAN, Siniša SREČEC 
47th Croatian and 7th International Symposium on Agriculture 
142 
Uvod 
Često, kada se govori o integracijskim procesima, a vezano uz pristupanje Europskoj Uniji, položaju hrvatske 
poljoprivrede u Europskoj Uniji, misli se uglavnom na sustav kvota i na konkurentnost hrvatske 
poljoprivrede u europskom okružju. U velikom broju slučajeva, takva razmišljanja izazivaju određenu 
sumnju u konkurentnost domaće poljoprivredne proizvodnje u uvjetima koji su definirani Zajedničkom 
agrarnom politikom Europske Unije (Brassley i Lobley, 2003). Međutim, u malom broju slučajeva promišlja 
se o drugim pitanjima s kojima će se susresti hrvatska poljoprivreda, a koja će se izravno odraziti na 
konkurentnost hrvatske poljoprivredne proizvodnje. Jedno od tih pitanja, svakako je i upravljanje kvalitetom 
i sigurnošću u poljoprivredno-prehrambenom i distributivnom lancu (Van der Meulen i Van der Velde, 
2006).
Svrha ovog rada je ukazati na nužnost implementacije nekih od sustava upravljanja sigurnošću i kvalitetom 
hrane u poljoprivredno-prehrambenom i distributivnom lancu, kako bi se spriječili prehrambeni incidenti 
uslijed djelovanja različitih fizikalnih, kemijskih i bioloških agensa. Cilj rada je ukazati na moguće povećanje 
konkurentnosti uvođenjem sustava Globalne poljoprivredne prakse (engl. Global Good Agricultural Practice, 
kratica: GGAP) u hrvatsku poljoprivrednu proizvodnju, kako bi se osigurala sljedivost (engl. traceability) 
prehrambenih proizvoda i zadovoljili uvjeti koje pred dobavljače i/ili poljoprivredne proizvođače stavlja, ne 
samo, hrvatska i europska prehrambena industrija, već i distributeri prehrambenih proizvoda. 
Materijali i metode 
U radu je dan pregled dosada objavljenih radova i dostupnih literaturnih izvora, kao i važećih normi i uputa 
za implementaciju pojedinih sustava upravljanja kvalitetom i sigurnošću hrane na osnovu kojih je provedena 
i analiza anketnih istraživanja ocjene pokazatelja učinkovitosti GGAP sustava. Istraživanja su provedena u 
dvije organizacije koje su uvele sustav i u jednoj koja je u postupku uvođenja GGAP sustava (Rukavina, 
2011). Jedna od organizacija koje su uvele GGAP sustav bavi se proizvodnjom jabuka i pripada kategoriji 
velikih tvrtki, čime je bila sposobna uvesti ga samostalno, dok je druga tvrtka, koja se bavi organizacijom 
proizvodnje i otkupom mandarina, provela je skupnu certifikaciju. Treća organizacija (poljoprivredna 
zadruga) također planira provesti skupnu akreditaciju svojih proizvođača. Analiza rezultata ankete izvršena 
je uporabom SMT alata za donošenje odluka u interaktivnom i strateškom upravljanju (engl. Interactive 
Strategic Management) (Van den Ham i Postma, 2004; Srečec i sur., 2008).