Issn 1820-6700 Univerzitet u Beogradu


Download 3.6 Kb.
Pdf ko'rish
bet18/23
Sana21.12.2017
Hajmi3.6 Kb.
#22705
1   ...   15   16   17   18   19   20   21   22   23
fiqh) i priznate izvo-
re prihvaćene u okviru škola prava (Madhab) naroda Al – sunneta i Jama'ah“.
149
TU M AČENJA O ODNOSU ISL A M A I DEMOK R ATIJE

modernog i demokratskog Egipta predviđajući produbljivanje razumevanja 
šerijata. Partija tvrdi da je njihov cilj u vezi sa političkim reformama kretanje 
kroz napuštanje pozicije da je šerijat glavni izvor zakonodavstva za upravljanje 
društvom i prihvatanje ideala da će šerijat u funkciji morala i etike usavršavati 
moderno zakonodavstvo.
56
 Sa druge strane, garancija proklamovanih sloboda 
i prava i održanje ustavnog ekvilibrijuma ostaje i dalje formalna kvintesencija 
Vrhovnog ustavnog suda i prepreka ka mogućoj islamizaciji. Egipatski Vrhovni 
ustavni sud je u svom radu prihvatio prepoznatljiv progresivni i moderni pri-
stup interpretacije islamskog zakona koristeći svoju distinktivnu, pomalo idi-
osinkretičnu verziju modernog rasuđivanja. Proteklih decenija sud je razvio 
metodu interpretiranja normi islamskog zakona koja je konzistentna sa me-
đunarodnim normama ljudskih prava i ekonomskim liberalizmom. Vrhovni 
ustavni sud se u svom radu najviše oslanja na utilitarni metod neo-idžtihada 
(neo-ijtihad) u interpretiranju normi islamskog zakona koji ostavlja značajan 
prostor diskrecije sudskom organu. Štaviše, Vrhovni ustavni sud tvrdi da islam-
ski zakon može jedino da predstavlja izvor opštih moralnih principa za ustavne 
svrhe, koji se ipak mora, prema vremenu i prostoru, iznova interpretirati uzi-
majući u obzir narastajuće pojmove ljudskog blagostanja.
57
Ono što može naročito da pogoduje odnosu između potencijalno libe-
ralnije interpretacije islama i demokratije kao političkog sistema jeste me-
todološko obeležje same demokratije, koje se ogleda u njenom nepojavlji-
vanju kao jednog doktrinarnog i a priori konstruktivnog sistema vladavine 
koji ukazuje šta je društveno-politička istina.
58
 Demokratija se čak ni u jed-
nom njenom trenutku istorije nije primenjivala svugde na isti način, jer 
ona zapravo nema svoje neprestano značenje, već je kontekstualno zavisna 
od istorijskih i kulturnih uslova.
59
 Uključivanje verskih simbola i kultur-
ne islamske komponente značiće jedino razvoj demokratije po zakonima i 
principima svojstvenim kulturnoj i psihološkoj stvarnosti Bliskog istoka.
60
 
56 
Anthony Bubalo, „Egypt's Islamist President: What Lies Ahead?“, Lowy Institute 
For International Policy, Analysis
, July 2012, p. 18.
57 
Clark B. Lombardi & Nathan J. Brown, Do Constitutions Requiring Adherence To 
Shari'a Threaten Human Rights? How Egypt's Constitutional Court Reconciles Isla-
mic Law With The Liberal Rule of Law, International Law Review, Vol. 21, No. 3, p. 423.
58 
Aleksandar Miljković, U službi istine i demokratije, Službeni glasnik, Beograd, 2005, 
str. 19.
59 
Laurence Whitehead, Democratization: Theory and Expirience, Oxford University 
Press, Oxford, 2002, p.14.
60 
Današnje postojeće demokratije ne prate nikakvu jedinstvenu formulu prilikom 
svog ustanovljenja i učvršćivanja. Postoje one koje favorizuju liberalni sistem vla-
danja, i one koje se odlučuju za socijal-demokratski sistem.
150
NIKOL A  L A K IĆ

Pobeda islamista nije potvrda straha od zamke slobodnih izbora (free isla-
mic election trap
), već potreba građana za novim poverenjem prema akte-
rima koji su u uslovima diktature pokazali „moralnu ekonomiju“
61
 i spre-
mnost da učestvuju u reformi institucija. Međutim, demokratija nije samo 
kontekstualno varijabilna, ona je i deontološki koncept koji postoji kada 
svoje vrednosti i ideale dovede u postojanje. Iako putovanje prema „do-
brom upravljanju“ neminovno vode različiti putevi na različitim brzina-
ma u različitim političkim, ekonomskim i socijalnim kontekstima, uspešna 
konsolidacija zavisi prevashodno od institucionalnog progresa i efikasnosti 
vlasti.
62
 Do konsolidacije, novoizabrani režim se nalazi u sivoj zoni izme-
đu konsolidovane demokratije i autoritarnog režima, gde je najveća opa-
snost da jedna ličnost ili grupa koncentriše moć i kontroliše političke pro-
cese.
63
 Za opisivanje takve dinamike demokratske tranzicije često se priziva 
metafora „teatralne drame“.
64
 Drama u arapskim društvima ostaje nepro-
menjena sa istim glavnim akterima. Najsnažniji akter kao glavni izazov de-
mokratskoj tranziciji jeste vojno-bezbednosni sektor koji je u uslovima pos-
tkolonijalnog autoritarizma moć izgradio kako na svojoj „izuzetnoj ulozi“ 
garanta mira na Bliskom istoku, tako i na korišćenju privilegija prilikom pri-
vatizacija državne imovine. Dobro utemeljeni model ponašanja istrajao je 
čak i kada je izložen pokušajima reforme, što implicira da su neformalna 
ograničenja i istorija od važnosti za izučavanje institucija. Daglas Nord je 
tu putanju zavisnosti (path-dependance) sažeto iskazao rekavši da: „Ne mo-
žemo razumeti današnje izbore bez traganja za porast razvoja institucija… 
Moramo da znamo mnogo više o kulturno izvedenim normama ponašanja 
61 
Dirkemova analiza socijalne promene i anomije je eksplanatorna za uspon islam-
skih pokreta i pobedu njihovih partija. Ovi pokreti su zapravo umarširali u druš-
tvenu arenu jer su se videli kao izlaz za frustracije. Slabe autokratske države ka-
rakterisala je otuđenost od stanovništva, što su islamski pokreti znali da iskoriste 
pružanjem socijalnih usluga ugroženom stanovništvu. Autorka Pinar Bilgin je 
islamske pokrete prepoznala kao nosice bezbednosti za stanovništvo u ruralnim 
područjima i siromašnim četvrtima gradova. Islamisti su u Egiptu i Alžiru tokom 
autoritarne vlasti napravili mrežu ambulanti i dobrotvornih udruženja, obezbe-
divši takođe stambenu izgradnju, otvaranje prodavnica, besplatnu medicinsku 
zaštitu, hranu, obrazovanje i novac. Videti u Pinar Bilgin, „Beyond Statism in Se-
curity Studies? Human Agency and Security in the Middle East“, The Review of In-
ternational Affairs
, Vol. 2, No.1, p. 110–112.
62 
In Amin Saikal & Albrecht Schnabel (ed.), Democratization in the Middle East: Expe-
rience, Struggles, Challenges
, op. cit., 2003.
63 
Georg Sorensen, Democracy and Democratization:Processes and Prospects In a Chan-
ging World
, op. cit., p. 59.
64 
Laurence Whitehead, Democratization: Theory and Expirience, op. cit., p. 14.
151
TU M AČENJA O ODNOSU ISL A M A I DEMOK R ATIJE

i kako one komuniciraju sa formalnim pravilima“.
65
 Novi egipatski ustav je 
potvrdio zavisnu putanju vojske od statusa izuzetnosti, kakav je ona oduvek 
uživala kao istureni aparat države. Ministar odbrane je novim ustavom za-
držao neograničenu kontrolu nad „vojnom ekonomijom“ koja mu ujedno 
dodeljuje moć donošenja odluke nad zamašnim delom egipatske ekonomi-
je.
66
 Nepostojanje kontrole nad vojskom i njenim lukrativnim aktivnostima 
za sada predstavlja, u formalnom smislu, najveću prepreku demokratizaciji 
u Egiptu.
67
 Izvesno je da će bilo koja demokratska vlast biti hronično nesta-
bilna u situaciji kada je vojska etablirana „iznad republike“ i karakteristič-
na po paternalističkim vrednostima i autoritarnom nasleđu.
68
 U Tunisu je 
ubistvo političara Čokrija Belaida (Chokri Belaid) u februaru 2013. godine 
predstavljalo prvo profesionalno ubistvo u istoriji zemlje i takođe je razot-
krilo problem nereformisanog sektora bezbednosti nakon Jasmin revolucije. 
Podeljeno Ministarstvo unutrašnjih poslova, na frakcije odane bivšem pred-
sedniku Ben Aliju i partiji vladajuće Enahde, stvara među stanovništvom je-
dino atmosferu nesigurnosti i straha. Reforma sektora bezbednosti je zato 
suštinski neophodna kako bi se neopozivo dokinulo autoritarno nasleđe i 
65 
In Robert Putnam, Making Democracy Work: Civic Traditions in Modern Italy, Prin-
ceton University Press, Princeton, 1993, p.181.
66 
Prihodi koji se ostvaruju iz vojnih privrednih aktivnosti izuzeti su od poreza 
i ne vraćaju se u državni budžet. Takođe, nijedno poslovanje kompanija iz voj-
ne ekonomije nije navedeno na egipatskoj berzi niti je predmet parlamentarne 
kontrole. Ukupan udeo vojne ekonomije iznosi između 5 i 15 procenta egipat-
skog bruto društvenog proizvoda. Vojne snage su nosioci brojnih lukrativnih ak-
tivnosti u oblasti: agrara, javnih radova, turizma, transporta, petrohemije, proi-
zvodnje hrane, itd. Privrednim aktivnostima upravljaju Arapska organizacija za 
industrijalizaciju (AOI) i Nacionalna služba za organizovanje projekata (NSPO), 
koje su direktno pod nadzorom ministra odbrane. Videti Cherine Chams El-Di-
ne, „The Military and Egypt's Transformation Process: Preservation of the Milli-
tary Reserve Domains“, German Institute for International and Security Affairs, SWP 
Comments 6, February 2013.
67 
Novi ustav ostaje „nem“ prema položaju vojske koja i dalje ostaje zagrađena zi-
dom. Protivnici Mubaraka su, nakon revolucije 25. januara 2011. godine, najviše 
zahtevali civilnu kontrolu vojnog budžeta i ekonomskih aktivnosti.
68 
Yezid Sayigh, „Above The State: The Officers' Republic in Egypt“, Carnegie En-
dowment For International Peace
, Carnegie Papers, August 2012, p. 3. U sponi izme-
đu vojske i ekonomije nalazi se i izvor velikog stepena korupcije koja ima direktan 
uticaj na privrednu neefikasnost. Privilegovana pozicija oružanih snaga ograni-
čava umnogome i sposobnost civilne vlasti da autonomno kreira i implementira 
politike za suočavanje sa ekonomskim i socijalnim izazovima.
152
NIKOL A  L A K IĆ

uslovi nesigurnosti.
69
 Ona ne samo da predstavlja conditio sine qua non de-
mokratskom razvoju, već odlučujuće doprinosi većoj odgovornosti politič-
kih subjekata i bržem i efikasnijem napretku privrede. Navedena strana di-
rektna ulaganja u programima islamističkih partija, kao ključ mera za borbu 
protiv ekonomske i društvene krize, verovatno je da će se odlagati sve dok 
Egipat i Tunis ne postanu pravno uređene zajednice sa demokratskom civil-
nom kontrolom. Reforma sektora bezbednosti i uspostavljanje civilno-voj-
nih odnosa jesu ključ uspešne tranzicije kao indikator uspešnosti procesa 
društvene transformacije i napuštanja autoritarne prošlosti.
ZAKLJUČAK
Ključno pitanje u demokratskoj tranziciji arapskih država ne odnosi se na 
kulturne vrednosti. Islam se ne pokazuje kao formativna snaga za državu i 
celokupne institucije. Arapsko proleće u svojoj pojavnosti nikada nije ni ar-
tikulisalo zahtev za više islama ili pak nečega što je u korelaciji sa religijom. 
Diskurzivna praksa i ponašanje islamista na vlasti u Egiptu i Tunisu, kao i pro-
gresivna metodologija interpretacije islamskog zakona u praksi egipatskog 
Vrhovnog ustavnog suda impliciraju da islam nije prepreka demokratizaciji. 
Prema Klod Leforu (Claude Lefort), funkcionalna uloga teološkog u politič-
kom trebalo bi da predstavlja pokušaj određenja osnove društvenog morala 
i uzglobljenost ideje prava, kao poslednjeg izvora čovekovog stvaranja čo-
veka, u duhovno shvatanje pravde.
70
 Građani arapskih zemalja demokratiju 
ipak smatraju optimalno najboljim sistemom uređenja koji garantuje eko-
nomsku efikasnost, odgovornost, transparentnost i borbu protiv korupcije. 
Jedino ako ne shvatimo institucije kao okamenjene strukture, već kao svoje-
vrsne procese i neformalne konvencije političkog života, možemo razumeti 
da je glavna današnja prepreka demokratizaciji istrajavanje utemeljenih mo-
dela ponašanja autoritarnog bezbednosnog sektora. Zato ne treba razmišlja-
ti da li je islam kompatibilan sa demokratijom, već kako stvoriti uslove koji 
će olakšati razvoj demokratije i stvoriti blagostanje društva (khayr). Umesto 
razmatranja uloge i mesta islama u društvu, reforma sektora bezbednosti i 
uspostavljanje demokratske civilne kontrole pokazuju se kao ključ uspešne 
demokratske tranzicije u arapskim državama.
69 
Bezbednost je prvi uslov za realni i održivi politički i ekonomski progres naročito 
u Tunisu i Egiptu, gde je većina ljudi zaposlena u sektoru turizma.
70 
Klod Lefor, Izumevanje demokratije, Filip Višnjić, Beograd, 2003, str. 116.
153
TU M AČENJA O ODNOSU ISL A M A I DEMOK R ATIJE

BIBLIOGRAFIJA
[1] 
Al-Jabri, Abed MohammadDemocracy, Human Rights, and Law in Islamic Thought
I. B. Tauris Publishers, 2009.
[2] 
Bayat, Asef, Islam and Democracy: What is the Real Question?, Amsterdam University 
Press, Isim Paper 8, 2007.
[3] 
Berlin, Isaiah, Vico and Herder: Two Studies in the History of Ideas, Chatto & Windus, 
London, 1976.
[4] 
Bilgin, Pinar, Beyond Statism in Security Studies? Human Agency and Security 
in the Middle East“, The Review of International Affairs, Vol. 2, No. 1, p. 100–118.
[5] 
Booth, Ken, Critical Security Studies and World Politics. Boulder London: Lynne 
Rienner Publishers, 2005.
[6] 
Bubalo, Anthony, „Egypt's Islamist President: What Lies Ahead?“, Lowy Institute 
For International Policy, Analysis
, July 2012.
[7] 
Chari, Sharad, Verdery, Katherine, „Thinking between the Posts: Postcolonialism, 
Postsocialism, and Etnography after the Cold War“, Comparative Studies in Society 
and History
, Vol. 51, No. 1, pp. 6–34.
[8] 
Cox W., Robert, The Political Economy of a Plural World: Critical Reflections on Power, 
Morals and Civilization
, Routledge, 2002.
[9] 
De Tokvil, Aleksis, O demokratiji u Americi, Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, 
Novi Sad, 2002.
[10] 
Đurković, Miša, Konzervativizam i konzervativne stranke, Službeni glasnik, Beograd, 
2007.
[11] 
El-Affendi, Abdelwahab, „Political culture and the crisis of democracy in the Arab 
world“, in Ibrahim Elbadawi & Samir Mandisi (eds.), Democracy in the Arab World: 
Explaining the Deficit
, Routledge, New York, 2011, pp. 11–37.
[12] 
Elbadawi, Ibrahim, Makdisi, Samir, „The democracy deficit in the Arab world:An 
interpretative synthesis“, in Ibrahim Elbadawi & Samir Mandisi (eds.), Democracy 
in the Arab World: Explaining the Deficit
, Routledge, New York, 2011, pp. 314–325.
[13] 
El-Dine, Chams Cherine, „The Military and Egypt's Transformation Process: 
Preservation of the Millitary Reserve Domains“, German Institute for International 
and Security Affairs
, SWP Comments 6, February 2013.
[14] 
Esposito, John, „Political Islam and the West“, JFQ, No.24, Spring 2000, pp. 49–55.
[15] 
Filali-Ansary, Abdou, „Muslims and Democracy“, Journal of Democracy, Vol. 10, 
No. 3, pp. 18–32.
[16] 
Garnham, David, Tessler, Mark, Democracy, war and peace in the Middle East
Indiana University Press, 1995.
[17] 
Hale, William, Ozbudun, Ergun, Islamism, Democracy and Liberalism in Turkey: The 
case of the AKP
, Routledge, London and New York, 2010.
[18] 
Hasan, Zoya, Democracy in Muslim Societies, Sage Publications, 2007.
154
NIKOL A  L A K IĆ

[19] 
Hopwood, Derek, Egypt: Politics and Society 1945–1990, Routledge, New York, 1993.
[20] 
Jackson, Roy, Mawlana Mawdudi and Political Islam:Authority and the Islamic state
Routledge, New York, 2011.
[21] 
Keating, Michael, „Culture and social science“, in Donatella Della Porta and Michael 
Keating (eds.), Approaches and Methodologies in the Social Sciences: A Pluralist Perspective
Cambridge University Press, Cambridge, 2008, pp. 99–117.
[22] 
King J., Stephen, The New Authoritarianism in the Middle East and North Africa
Indiana University Press, 2009.
[23] 
Kuran u prevodu Hafiza Muhammeda Pandža i Džemaludina Čauševića, Stvarnost, 
Zagreb, 1969.
[24] 
Lefor, Klod, Izumevanje demokratije, Filip Višnjić, Beograd, 2003.
[25] 
Lipset Martin Seymour, „The Social Requisites of Democracy Revisited:1993 
Presidential Addres“, American Sociological Review, Vol. 59, No. 1, pp. 1–22.
[26] 
Lombardi B., Clark, Brown J., Nathan, „Do Constitutions Requiring Adherence To 
Shari'a Threaten Human Rights? How Egypt's Constitutional Court Reconciles 
Islamic Law With The Liberal Rule of Law“, International Law Review, Vol. 21, No. 
3, pp. 379–435.
[27] 
Miljković, Aleksandar, U službi istine i demokratije, Službeni glasnik, Beograd, 2005.
[28] 
Potežica, Oliver, Islamska Republika Imama Homeinija, Filip Višnjić, Beograd, 2006.
[29] 
Price, E. Daniel, Islamic Political Culture, Democracy, and Human Rights: A 
Comparative Study
, Praeger, Westport, 1999.
[30] 
Putnam, Robert, Making Democracy Work: Civic Traditions in Modern Italy
Princeton University Press, Princeton, 1993.
[31] 
Rejwan Nissim, Arabs in the Mirror: Images and Self-Images from Pre-Islamic to 
Modern Times
, University of Texas Press, Austin, 2008.
[32] 
Robbins, Michael, Tessler, Mark, „Tunisians voted for jobs, not Islam“, Foreign 
Policy
, December 7, 2011.
[33] 
Sadiki, Larbi, The Search for Arab Democracy: Discourses and Counter-Discourses
Colombia University Press, 2004.
[34] 
Saikal, Amin, Schnabel, Albrecht (eds.), Democratization in the Middle East: 
Experience, Struggles, Challenges
, United Nations University Press, 2003.
[35] 
Sayigh, Yezid, „Above The State: The Officers' Republic in Egypt“, Carnegie 
Endowment For International Peace
, Carnegie Papers, August 2012.
[36] 
Sharabi, Hisham, Neopatriarchy: A Theory of Distorted Change in Arab Society
Oxford University Press, 1988.
[37] 
Sharif, M.M., Historija islamske filozofije, August Cesarec, Zagreb, 1988.
[38] 
Sorensen, Georg, Democracy and Democratization:Processes and Prospects In a 
Changing World
, Westview Press, 2008.
[39] 
Šta je islam
, Kulturni centar Islamske Republike Irana, Beograd, 2001.
155
TU M AČENJA O ODNOSU ISL A M A I DEMOK R ATIJE

[40] 
Tanasković, Darko, „Islam između vere i politike“, Pečat, broj 68, 19. jun 2009.
[41] 
Tamimi S., Azzam, Rachid Ghannouchi: A Democrat within Islamism, Oxford 
University Press, Oxford, 2001.
[42] 
Zayd, Abu Nasr, Reformation of Islamic Thought: A Critical Historical Analysis
Amsterdam University Press, 2006.
[43] 
Whitehead, Laurance, Democratization:Theory and Expirience, Oxford University 
Press, Oxford, 2002.
[44] 
Yezdani, Ipek, „Tunisian Islamists in favor of mild Shariah“, Hürriyet Daily News
October 7, 2011.
Nikola Lakić
INTERPRETATIONS ON THE RELATIONSHIP 
BETWEEN ISLAM AND DEMOCRACY: 
ACHIEVEMENTS OF THE ARAB SPRING
Abstract
The general hypothesis determines that the political obstacles caused the 
democratic deficit in the Arab world. The lack of democratic traditions in 
Arab societies is not correlated with the Islamic culture, but primarily with 
the patterns of state formation, the institutional legacy of authoritarianism 
and economic model of crony capitalism. The relationship between Islam 
and democracy is more a matter of competing readings of religious texts 
than theological and philosophical considerations. The assumption about 
the influence of Islam on the outcome of the Arab Spring is limited again. 
Egypt's Supreme Constitutional Court is recognized by a progressive inter-
pretation of Islamic law using distinctive and idiosyncratic version of mod-
ern reasoning. In the field of religious questions the extent to which the 
new government in Tunisia should go only means restoring the lost inde-
pendence of religious institutions and education. Arab Spring exposes the 
real structural causes of the democratic deficit contained of interrelated 
military-political and economic factors.
Key words:
Islam, democracy, historicism, rent-seeking, crony capitalism, Arab Spring, 
path-dependance, security sector reform
156
NIKOL A  L A K IĆ

SOCIJALNA POLITIK A I R AD 
Stručni članak
Primljen: 28. mart 2013. 
UDC 364-053.9(497.11)
Natalija Perišić
1
Univerzitet u Beogradu 
Fakultet političkih nauka
Dugotrajna zaštita starih 
u sistemu socijalne 
sigurnosti Srbije
2
Apstrakt
Elementi dugotrajne zaštite starih u Srbiji nalaze se najvećim delom unutar si-
stema zdravstva i socijalne zaštite i uopšteno obuhvataju prava na određene 
naknade i usluge. Deo javne politike koji se odnosi na zadovoljavanje potreba 
za dugotrajnom zaštitom implicitno se oslanja na podršku porodice, odnosno 
na različite vidove neformalne pomoći. Postojeći i projektovani demografski 
trendovi, socijalna situacija, kao i zdravstveno stanje populacije starih, zahte-
vaju integrativan pristup dugotrajnoj zaštiti i upućuju na brojne izazove po-
stojećeg koncepta. Oni se podjednako odnose na pristup i kvalitet, koliko i na 
finansijsku održivost programa i mera. Glavni problemi egzistiraju u sferi nea-
dekvatnog obuhvata starih institucionalnim i vaninstitucionalnim programi-
ma, uz upitan kvalitet nekih mera i ograničene finansije. Uočeni nedostaci u 
postojećem konceptu dugotrajne zaštite starih u Srbiji upućuju na potrebu di-
rektnijeg povezivanja svih aktera, uz adekvatnije balansiranje državnog i pri-
vatnog sistema, institucionalne i vaninstitucionalne podrške, materijalnih i 
nematerijalnih davanja i usluga, republičkih i lokalnih nadležnosti.
Ključne reči:
dugotrajna zaštita, socijalna zaštita, zdravstvo, stari, Srbija

Email: natalija.perisic@fpn.bg.ac.rs

Rad je nastao u okviru naučno-istraživačkog projekta Univerziteta u Beogradu – 
Fakulteta političkih nauka, Politički identitet Srbije u regionalnom i globalnom kontek-

Download 3.6 Kb.

Do'stlaringiz bilan baham:
1   ...   15   16   17   18   19   20   21   22   23




Ma'lumotlar bazasi mualliflik huquqi bilan himoyalangan ©fayllar.org 2024
ma'muriyatiga murojaat qiling