28
Lidija Petrovna: To je najlakše!
Aleksandr Ivanovič: A što bih trebao misliti?
Lidija Petrovna: Dokažite mi da ste vi.
Aleksandr Ivanovič: Zašto bih vam ja to morao dokazivati?
Lidija Petrovna: Zato što, glupi čovječe, volim vas. Shvatite, vas jedinog na cijelom... na
cijelom, pustom, čitavom svijetu... I ja sumnjam da vas nema.
Aleksandr Ivanovič (
uzrujano): Nije li ona poludjela od ljubavi? Kako... loše...
Lidija Petrovna: Zamislite na trenutak da nisam poludjela. Dokažite da ste
vi zapravo
Aleksandre Ivanoviču! Ja vas molim.
Aleksandr Ivanovič: Ali kako mogu? To se i tako vidi.
Lidija Petrovna: Vanjština nije dokaz.
Aleksandr Ivanovič: Dodirnite me.
Lidija Petrovna: Ne, ne, to je lukavije, promišljenije. Napravljeno je tako da naš svijet točno
ponavlja živi svijet, ali to nije živi svijet, to je kopija.
Aleksandr Ivanovič (
uzrujano): Zašto?
Lidija Petrovna: Zbog mene. Da meni... ne bi bilo dosadno.
Aleksandr Ivanovič (
nakon pauze): Ja jesam!
Lidija Petrovna: Dokažite!
Aleksandr Ivanovič: Pa,
prije svega, moja majka je još uvijek živa...
Lidija Petrovna: Ne, ne, sve, majka je također kopija. Vi sami dokažite.
Aleksandr Ivanovič (
razmislivši): Molim vas! (
Uzima džepni nožić, poreže si prst.)
Lidija Petrovna: Oh! Krv!
Aleksandr Ivanovič: Pa, naravno! Lidija Petrovna... kao luđak, kao dječak, dokazujem vam...
Do'stlaringiz bilan baham: