21
Lidija Petrovna: Zemlja pluta u svemiru.
Žena: U svemiru, u svemiru. Petu sam odlomila zbog tebe.
Lidija Petrovna: Ona pluta u svemiru?! Vražja žena!
Žena: U
oceanu ona pluta, Lida. Na tri stuba. Na njoj je koža pukla i spustila se. Ona je sada
ponovno nova, glatka kao sočna jabuka, kao dječja kožica. (
Miluje zemlju.) Uh ti,
draga moja,
uh ti, moj topla, hajde ne drhti, slatkice,
ne boj se, ne boj se, nitko te neće više dirnuti...
Lidija Petrovna: Zašto se na tri stuba? Rečeno nam je - svemir, galaksija...
Žena: Galaksija... rekli su... tako da vam ne bude dosadno. Igračke su vam davali. Ipak imate
mozak. Morate razmišljati. Dosadilo je. Sve! Dosta!
Lidija Petrovna (
gleda uokolo): Gdje je sovhoz?
Žena: Siđi.
Lidija Petrovna: A gdje je... a gdje je sve?
Žena: Nestade!
Lidija Petrovna: A tko je ostao?
Žena: Ti.
Lidija Petrovna: Ja sama?!
Žena: Ti sama.
Lidija Petrovna: Za što?! Zašto si samo mene ostavila?! Uzmi me. Uzmi me... kao i sve!
Gdje si ostale bacila, nosi i mene! Otrovnico! Podla! Uzmi!
Žena: A to ja uzimam?! A to ja mogu?
Lidija Petrovna: A tko?!
Žena: Tko, tko?! Kako ću znati tko?!
Lidija Petrovna: Tko radi sve ovo?! (
Ogledava se)
Do'stlaringiz bilan baham: